S nevjericom i suzama u očima smo primili vijest da nema više Marka Lackovića. Prošle školske godine je u našoj školi završio za veterinarskog tehničara. Bio je odličan učenik i oslobođen polaganja završnog ispita. Kada nam je nešto trebalo, govorili smo mu: "Hajde, Lackoviću..." Uvijek bi klimnuo glavom, nasmiješio se i napravio što bi ga zamolili. Učenici kažu: "Ma, baš je bio dobar!". Da, ali njega više nema. I neće više doći (kao neki dan) u školu da posjeti svoje profesore i prijatelje.