Poljoprivredna i veterinarska škola Osijek

„Osnaživanje mladih kroz edukacijske sadržaje"

i „Učim, volontiram, znam da vrijedim“

U mjesecu lipnju nakon desetak održanih radionica u sklopu dva projekta  „Osnaživanje mladih kroz edukacijske sadržaje" i „Učim, volontiram, znam da vrijedim“ u suradnji s Udrugom Mogu učenici prvih, drugih, trećih i četvrtih razreda smjera veterinarski tehničar završili su svoju integriranu edukaciju kroz nastavne sadržaje građanskog odoja i obrazovanja u sklopu praktične nastave. Edukacije su se „odigrale“ u prostorima Volonterskog centra i Udruge Mogu. Nadamo se da ovo nije jedino što smo učinili i nadamo se da je „ ovo početak jednog divnog prijateljstva...“

Monika Boras, dr. med. vet.

Dojmovi učenika:

Radionice "Usavršavanje socijalnih vještina" u sklopu projekta "Osnaživanje mladih kroz edukacijske sadržaje" postupno je za vrijeme i nakon radionica pomogla sa sigurnošću svim sudionicima u zbližavanju (otvorenost) i stjecanju novih iskustava kroz odlično razvijenu komunikaciju i poistovjećivanje. Radionice je vodila gospođa Ružica Korov koja je bila iznimno strpljiva, optimistična, komunikativna te dobro raspoložena. Ona nam je kroz radionice pomoću raznih tehnika komunikacije i spoznavanja samih sebe podigla samopouzdanje, neki su okrenuli novi list u životu pronalazeći rješenje koje je otkriveno tijekom radionica "Usavršavanje socijalnih vještina". Sreća je prisutna, dokaz tome su naši osmjesi koji nas prate čitavo vrijeme jer smo zajedno. Uglavnom imamo svi slične strasti. Bolje mjesto od udruge "Mogu" bi se teško pronašlo. Konji koju su meni simbol snage pobuđuju u svakom od nas borbu koju smo odlučili primijeniti u svrhu dobrobiti životinja. Od gospođe Korov smo čuli mnoštvo pouka koje trebamo primijeniti u životu kako bi nam bilo bolje. Bilo nam je sjajno uz najbolje provedeno vrijeme u udruzi. Zahvaljujemo razrednici Moniki Boras što nam je priuštila odlaske na radionice i gospođi Ružici Korov na redu i radu, strpljenju i ostvarenju cilja usavršavanja socijalnih vještina i osnaživanje mladih kroz edukacijske sadržaje.

Irena Pavelik 

Pohađanjem radionica u terapijsko-rekreativnom centru Udruge MOGU,stekla sam zanimljiva iskustva koja mi pomažu već sad, ali i koja će mi pomoći u bliskoj budućnosti pri komunikaciji, uspostavljanju boljih odnosa i razumijevanju problema u društvu i oko mene. Tijekom radionica učili smo komunicirati jedni s drugima, poboljšavali svoje odnose i još mnogo toga naučili. Podijelili smo svoje misli i stavove i shvatili da smo različiti i te različitosti smo počeli cijeniti. Radionice koje smo pohađale bile su korisne i poučne,te toplo preporučam svima da se uključe u radionice koje će im pomoći u mnogo ćemu uz tim stručnih osoba koje su osposobljene za ovu vrstu radionica.

Dunja Bojić

Nakon radionica u udruzi Mogu i Esseker centru shvatila sam koliko je važna komunikacija i izražavanje u različitim okolinama. Isto tako razgovarali smo o volonterstvu i njegovim dobrobitima kao što su pomaganje zajednici i stjecanje novih radnih iskustva i navika, što me je potaklo da se nastavim prijavljivati na razne volonterske akcije. Kroz radionice nas je vodila Ružica Korov uz koju smo kroz različite priče, igre i razgovore otkrili kako svoje tako i neke nove strane razrednih kolega .Zahvalna sam  prof. Boras i udruzi Mogu što nam je omogućila takvo predivno iskustvo i nadam se da ćemo imati priliku opet sudjelovati u  sličnom projektu.  

Tena Marjanović

Jedna od radionica na kojoj sam sudjelovala bila je osmišljena kao „predstava“. Glumili smo bez pričanja odnosno igrali neku vrstu pantomime. Kroz tu radionicu, zabavljali smo se i zajednički osmislili kako odglumiti, a da ne kažemo ni jednu jedinu riječ. Ova radionica nam  je pomogla da još bolje timski surađujemo i da naučimo neverbalno komunicirati,u tom trenutku, ali vjerujem da će nam pomoći i u nekim drugim prilikama kad moramo dokazati svoju sposobnost komunikacije i timskog surađivanja,kada riječi ne budu potrebne odn. dok nas drugi ljudi promatraju.

Dunja Bojić

Na jednoj radionici smo stali jedno do drugoga,nas šestero i čvrsto se držali .Cilj ovog zadatka bio je NIKOGA ne pustiti da sruši taj „živi“ zid. Zapravo taj zid predstavlja mene,odnosno svaku osobu na ovom svijetu, a osobe koje su se pokušale provući ispod tog zida, iznad, pored,predstavljaju prepreke i probleme koje nam život nosi. Kroz ovu radionicu naučili smo da nas prepreke ne smiju spriječavati da uživamo u životu i da zbog raznih problema i loših stvari u životu se „srušimo“.

Više o projektu možete pročitati ovdje, a možete nas pratiti i ovdje.